Dan bez svjetla, zora bez pijetla;
noc bez zvijezda, ptica bez gnijezda.
Nit’ se neba plave, nit mirisu trave,
sta to tamo rade nase lude glave?
Sve sto zelim reci:- da
kucnuo je posljednji cas!
Viza, kriza, duldung ofental;
Berlin, Bec, malme vupertal;
gore, dolje, svuda pusto polje.
Da li smo zasluzili da nam bude bolje?
Sve sto zelim reci:- da
kucnuo je posljednji cas,
ne bude li Bosne,
tada nece biti ni nas!
Mi smo samo krvava mrlja,
na bijelosvjetskom TV-ekranu.
Oni koji treba u tisini da nestanu,
sta njima znace nasi zivoti?
Sto to oni znaju o ljepoti,
nek zauvijek u blatu lazi ostanu.
Dan bez svjetla, zora bez pijetla;
noc bez zvijezda, ptica bez gnijezda.
Nit’ se neba plave, nit mirisu trave,
sta to tamo rade nase lude glave?
Sve sto zelim reci:- da
kucnuo je posljednji cas!
Ref.
Jednom kad sve ovo bude juce,
kad zora svane, a svanuce;
nemoj da ti bol grudi steze
sto nisi bio tu kad je bilo najteze.
Daj mi dan u kom si sretan,
daj mi samo mrvu toplog ljeta;
daj mi snove koji
nocna mora ne postanu.
Budi ruka koja Bosnu brani,
budi ruka koja Bosnu hrani;
da vec sutra nasi snovi java postanu.
Jednom kad sve ovo bude juce,
stavit ces na krilo unuce;
kad bosanske zime zasnijeze-
reci, ja sam bio tu;
kad je bilo najteze,
ja sam bio s’ Bosnom,
kad je bilo najteze!.